Centrala 7:30 - 15:30      (051) 353 222
Dežurna služba 0-24      (051) 211 906

Put vode

Voda neprestano kruži prirodom

Ona pomoću sunčevog zagrijavanja isparava iz oceana, rijeka, jezera i vegetacije te se uzdiže u atmosferu gdje formira oblake koji je putem kiše, tuče ili snijega vraćaju na tlo i tako prihranjuju i izvore koji se koriste za javnu vodoopskrbu.

1. sunce zagrijava 2. voda isparava (strelice) 3. oblaci se formiraju 4. kiša/tuča/snijeg – pada na tlo

Voda koja padne na tlo prirodno se pročišćava prolaskom kroz različite slojeve zemlje koji upijaju štetne, ali i korisne tvari. Tako se "pročišćena" voda u podzemlju skuplja i izvire na jednom mjestu.
Riječka se voda zahvaća iz bogatih podzemnih krških izvorišta šireg riječkog područja (izvor Rječine, izvor Zvir I, bunari Martinšćica, izvori Perilo, Dobra i Dobrica). Riječ je o najčišćoj vodi u prirodi koja padalinama (kišom, snijegom, tučom ili maglom) dospijeva na zemlju. Okolna planinska područja (slovenski Snežnik, grobničke planine i polja) vrlo su bogata oborinama te topljenje snijega dodatno povećava vodni kapacitet izvorišta. Riječka voda u svom je izvornom stanju prirodno vrlo čista i pogodna za piće zbog čega se obrađuje tek dezinfekcijom klorovim dioksidom.

Dezinfekcija vode

Dezinfekcija vode je strogo kontrolirani postupak u kojem je doza klorovog dioksida svedena na minimum. Ovim se postupkom iz vode eliminirau štetni mikroorganizmi čime ona postaje zdravstveno ispravna i pogodna za ljudsku potrošnju.

Zdravstveno ispravna voda za ljudsku potrošnju distribuira se do korisnikasustavom javne vodoopskrbe, kojeg čine transportni i opskrbni vodovodni cjevovodi, vodospreme, crpne stanice, reducir stanice te hidranti za gašenje požara i vodovodni priključci.

Ovisno o konfiguraciji terena (od priobalja do brdsko-goranskog kraja) i hidroloških uvjeta (izdašnosti izvorišta), voda se ili gravitacijski distribuira ili se prepumpava kako bi se isporučila korisniku. 
Kapacitet svih vodosprema riječkog vodoopskrbnog sustava osigurava zalihe vode za nekoliko dana uobičajene potrošnje u slučaju presušivanja svih izvorišta istovremeno.

Vodovodni priključak je mjerno mjesto na kojem odmah iza glavnog vodomjera započinju instalacije korisnika vodnih usluga. Iza glavnog vodomjera korisnik izvodi i održava instalacije o svojem trošku te je dužan podmiriti svu količinu vode koja je izmjerena na glavnom vodomjeru. Za obračun vodne usluge vodomjeri se čitaju posljednjih devet radnih dana u mjesecu.

Isporučena voda se svakog dana, svakoga sata i svake minute u nekome domu, školi ili na radnome mjestu pušta iz slavine i tuša, koristi se za ispiranje toaletne školjke, pranje rublja i posuđa u perilici i sl. Ovako iskorištenu vodu potrebno je ispravno zbrinuti jer se radi o otpadnoj vodi koja uz već postojeće mineralne i organske tvari u svom sastavu sadrži sada i mnoge štetne tvari, poput sapuna, različita sredstava za pranje, otpatke od hrane i drugih materijala.

Otpadna voda iskorištena za ispiranje toaletne školjke ili ispuštena u odvod sudopera, tuša, kade ili u odvode iz perilica, putuje korisnikovim dijelom instalacija u kući, potom izvan kuće sve do mjesta spoja na javnu kanalizacijsku cijev, u pravilu izvedenu na javnoj površini. Od tog kanalizacijskog priključka započinje sustav javne odvodnje koji u konačnici završava uređajem za pročišćavanjem otpadnih voda.

Na središnjem uređaju za pročišćavanje otpadnih voda Delta obavlja se mehanički predtretman nakon čega se pročišćene otpadne vode ispuštaju podmorskim ispustom u Jadransko more. Ovim prethodnim stupnjem pročišćavanja, kao najnižim stupnjem pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, se iz otpadnih voda uklanjaju krupne, raspršene i plutajuće otpadne tvari, pijesak i šljunak.


 

Kanalizacijski priključak mjesto je spoja putem kojeg se otpadne vode iz sustava interne odvodnje (korisnikova dijela kanalizacijske instalacije) ispuštaju u sustav javne odvodnje. Najprije se korisnikove otpadne vode dovode u kanalizacijski cjevovod izveden u ogranku ulice, koji prikuplja otpadne vode iz manjeg broja kuća, a potom u kanalizacijski kolektor koji čine „kostur“ sustava javne odvodnje jer se njima prikupljaju otpadne vode šireg područja. Osim gravitacijskih cjevovoda sustav javne odvodnje čine i tlačni cjevovodi, potom crpne stanice kojima se prikupljene otpadne vode prepumpavaju na višu kotu kako bi se gravitacijom nastavile dovoditi do specijaliziranog uređaja za pročišćavanje. Na tom se uređaju otpadna voda podvrgava različitim postupcima obrade i pročišćavanja te potom ispušta u recipijent, neki od prirodnih prijemnika onečišćenih voda (more, ponori i sl.). Na širem riječkom području četiri su djelomično izgrađena sustava javne odvodnje. U funkciji je i isto toliko uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Svi uređaji različitog su stupnja pročišćavanja. Stupanj je određen osjetljivošću prijemnika i količinama prikupljene otpadne vode.

Na središnjem uređaju za pročišćavanje otpadnih voda Delta obavlja se mehanički predtretman nakon čega se pročišćene otpadne vode ispuštaju podmorskim ispustom u Jadransko more. Ovim prethodnim stupnjem pročišćavanja, kao najnižim stupnjem pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, se iz otpadnih voda uklanjaju krupne, raspršene i plutajuće otpadne tvari, pijesak i šljunak.

Na područjima bez izgrađenog javnog sustava za odvodnju otpadnih voda, odvodnja sanitarno-potrošnih voda obavlja se putem septičkih i sabirnih jama. Za ispravno funkcioniranje ovih jama nadležni su korisnici vodnih usluga. Povremeno ih moraju čistiti, tj. koristiti uslugu pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz septičkih i sabirnih jama. Tako ispražnjen sadržaj kontrolirano se zbrinjava na fekalnoj stanici (F-stanici) u sklopu središnjeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na Delti, na kojoj se mjeri i kontrolira količina, kakvoća te stupanj zagađenosti i porijeklo otpadnih voda.